I have a dream...

ponedjeljak, 14.08.2006.

Samoća

Uhvatim se nekad,u nekim trenutcima,potpuno sama...Sama i u psihičkom i fizičkom smislu...Ima li smisla o tome govoriti?
Ima li smisla govoriti o tome kako ljeto prolazi ispunjeno susretima svih vrsta,a opet,toliko prazno? I ove godine sam bila na moru iako sam bila uvjerena da neću nikamo ići...I tako je i ovo ljeto bila jedna bezuspješna misija da ga zaboravim...Zašto sam ja uvijek ta koja nema sreće u ljubavi? To mi nikada nije bilo jasno...I to ne u smislu da nikad nemam dečka,nego u smislu da uvijek imam pogrešnog... Što biste rekli na to da volim istog već 2 godine. I od tad ni jedna veza nije imala nikakvu iskru. Najlijepša je obostrana ljubav. To nikada u životu nisam doživjela.Oko svake svoje veze sam se trudila,kao i oko svega u životu,ali nikada ništa od toga nije bilo jer nikoga nisam iskreno voljela.Kada sam se već počela pitati što se to sa mnom događa,pojavio se on...Svaka njegova mana u mojim očima bila je vrlina,voljela sam svaki djelić njega. I onda sam shvatila kakva sam užasna osoba. Ako su mene do sada tako voljeli,a ja nisam njih, oni su u istoj poziciji kao i ja sad... Ali ja sam čak sad došla i do faze kada mi čak ni ljubav nije potrebna...Dovoljno mi je da ga sretnem,pogledam u oči,dovoljan mi je samo jedan njegov dodir da bih se osjećala posebno. Kako sam prije patila od toga da nikoga ne volim,sada patim od toga da pretjerano volim... U svakom drugom tražim njega,naravno,bezuspješno...
Događa li se takvo što samo meni? Pitanje je na koje se i ne očekuje suvisli odgovor...Rekli su mi,gotovo,ako nemaš sreće s njim,potraži drugoga... Kad bi to barem bilo tako lako... Jer nitko nije on,nitko to ne može biti...
I sada sam sama,kao svjetionik. Da se barem rodim u nekom lijepšem životu... U kojem ću imati obostranu ljubav punu strasti i bezbrižnosti. Da mi se ponudi,iako sam mlada,pristala bih s njim provesti ostatak svog života. Zauvijek s njim...

ponedjeljak, 03.07.2006.

Prijateljstvo

Evo,da se još malo javim...Ove dane provodim u samoći.Zašto? Ne znam ni sama,ali izgleda da sam se u mnogim ljudima prevarila...Tu je još jedna zanimljiva tema,a to je ta najpoznatija,o prijateljstvu.
Jednom sam imala prijatelja,bio mi je pravi prijatelj,sve smo radili zajedno,stalno smo dolzaili jedno k drugome i sve.Onda je došla srednja škola.Razdvojili smo,svatko je otišao na svoju stranu.
Danas se pozdravimo reda radi. Nedostaje mi...A to nije jedini slučaj u mom životu da su se prijateljstva jednostavno ugasila.Tada sam shvatila,jer ja sam bila ta koja se oko svega uvijek trudila,da je to možda tako jer ja previše forsiram nešto.I prestala sam.I prijateljstva su nestala.Što da o tome čovjek misli? Naravno,pomislila sam da me ti ljudi nikada nisu voljeli. Inače sam dosta otvorena osoba i lako sklapam prijateljstva,nikada nisam imala s tim problema.Ali održavati ga...To me uvijek mučilo...Ali ne znam,uvijek sam davala sve od sebe,dok druga polovica nije davala ništa.
Ja sam inače osoba koja se trudi,oko svega.Tako je bilo i u ljubavnim vezama,ako se to uopće tako može nazvati.Ja sam bila ta koja se oko svega brinula,a kada sam pomislila da je dosta,sada više neću,veza se uvijek raspala.Uvijek je na meni sav pritisak,oko svega,zato sam se toga okanila...Pa što bude bude...

nedjelja, 25.06.2006.

Mnogo pitanja,malo odgovora...

Rekla bih vam nešto...
Kad bih imala što...
Tema?Ljubavna,te uvijek najbolje prođu...Otvorih ovaj blog jer više ne mogu trpjeti neke stvari...
Jeste li ikada imali osjećaj da nekoga volite,cijelo vaše biće žudi za nekim,svaki put vam srce brže zakuca kada ga vidite,kada se On pojavljuje u svim vašim snovima,maštanjima? Ja jesam...
Ali pazite sad ovo...Ljubav zaista je slijepa u svakom pogledu.Ovdje mene muči jedno pitanje...Kako mi zapravo znamo što je prava ljubav?Jer ovi svi osjećaji upućuju na to,ali kod mene toga nema.Prema osobi o kojoj sam maštala,do koje mi je bilo jako stalo,danas ne osjećam apsolutno ništa...Sasvim sam ravnodušna.Je li to možda zbog toga što je ljubav bila neuzvraćena?Ne bih vam znala reći...Je li to uopće bila ljubav?To se još i danas pitam...Ali ako to nije ljubav,to što sam osjećala,ujedno i moj najjači osjećaj prema nekome,što ljubav zaista jest? I može li umrijeto samo tako...
Sve su to pitanja na koje ni sam Bog ne zna odgovor....
Tu me muči i pitanje jesam li ja ikad bila voljena?
Je li sve ono što je netko osjećao prema meni isparilo kao što je meni prema osobi koju sam voljela najviše na svijetu?
Jer,da se razumijemo,mene ta osoba nije ničime,ni na koji način povrijedila,doduše,nismo niti imali neki kontakt,ali...
Je li me povrijedila sama ta činjenica da njemu nije stalo niti da me pozdravi?Je li svako njegovo odzdravljanje bilo samo preko volje iz pristojnosti?
Ne znam.
Toliko je pitanja na koje ne znam odgovor.
Znala sam čuti od ljudi da ako je ljubav prema nekome dovoljno jaka,da mora da je obostrana iako se to ne vidi...
Mislite li da bi na tu "ljubav" mogla utjecati razlika u godinama?Koliko sam čula,ljubav pobjeđuje sve,i nema nikakvih prepreka.Kod mene nije tako.
Uvijek sam u sebi tražila razlog zašto od ovog ni lijevo ni desno.Nikada se nisam pitala je li možda u njemu problem,možda on ne može voljeti...
Nisam mogla ni na što takvog pomisliti jer je on bio savršenstvo,nedostižno savršenstvo,a u ljudskoj naravi je da čovjek uvijek teži savršenome...

<	kolovoz, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv